Objavljeno: subota, 31.03.2007.

In loving memory of Brandon Lee (1965-1993)

What would there be as the river of sadness turns into sea
Could there be another thousand stories like you and me
Wanted a heart, wanted a soul
More than anything else in this world
But we are doomed our flesh in wounds
I would never give in

Just like the moon does
We rise'n'shine'n'fall
Over you that I rise'n'shine'n'crawl
Victims aren't we all

What would there be beyond the eyes of Brandon Lee
Could there be a revenging angel left to bleed
Wanted the truth, wanted the faith
More than anything else in this world
But we are doomed body and soul marooned
I would never give in

Just like the moon does
We rise'n'shine'n'fall
Over you that I rise'n'shine'n'crawl
Victims aren't we all




Sigurno se pitate čemu ova pjesma iznad. Za neupućene, danas je 14. godišnjica smrti Brandona Leeja. Većina vas se zasigurno pita "ko je taj?!". Započnimo priču sa onime što svi znate. Svi ste čuli za Brucea Leeja, je li tako? Majstora borilačkih vještina, proslavljenog filmovima poput Enter The Dragon (U Zmajevom Gnijezdu) ili Game Of Death (Igra Smrti). Ovaj "prodigy" čovjek je inače rođen u Seattle-u, a ne u Hong Kongu ili Tokiu kao što svi misle... Da sad ne dužim, u Seattle-u se oženio za Lindu Lee Cadwell te dobio sina, Brandona.
Priča kaže sljedeće...
Već kao klinac, Brandona je otac učio kung-fuu i karateu te Martial Artsu kako to Ameri nazivaju. Nažalost u 8. godini Brandona života, on i njegova sestra Shannon, ostaju bez oca. Njegovom smrću, obitelj se seli natrag u Seattle. Brandon je pohađao nekoliko srednjih škola jer je često bivao izbačen zbog lošeg ponašanja. Bio je problematični teenager vjeruje se zbog očevog naslijednog karaktera te njegove smrti. U 18. godini ponovo je počeo trenirati borilačke vještine u Dan Insano Academy gdje je upoznao svog najboljeg prijatelja i u kasnijim filmovima dvojnika Jeffa Imadu. Ni to nije završio jer su po cijeloj akademiji bile posvete i slike njegovom ocu, što je njemu činilo preveliki pritisak u tom razdoblju.
Nakon nekoliko godina ponovo je počeo trenirati te je tako počeo dobivati svoje prve uloge. Prva uloga mu je bila ponuđena u "Dragon: The Bruce Lee story" koju je odbio jer, njegovim riječima: "It's such an intensely personal thing for me.. I'd probably have been a little too crazy." Film koji ga je trebao lansirati u zvijezdane vode, "The Crow", je i postigao, nažalost, nakon njegove smrti. U filmu je igrao ubijenog rokera Erica Dravena koji se, uz pomoć vrane, vraća iz zemlje mrtvih kako bi ispravio nepravdu koja bijaše nanesena njemu te njegovoj zaručnici Shelly Webster. 52. od 58 dana snimanja, snimali su scenu u kojoj on ulazi u stan i nalazi bandu koja siluje njegovu curu. U trenutku kada je ušao u stan, član bande ga je upucao u trbuh, ajmo to nazvat, "neispravnim mecima" te je on ostao ležati na podu kraj vrata. Ni dan danas se ne zna jesu li meci u pištolji bilo zabunom ili s namjerom umetnuti. Dok su ljudi oko njega shvatili da je pogođen, on je već bio u nesvijesti. Doktori su se borili 5 sati za njegov život, ali u 01:04 h 31.03.1993. u 28. godini života proglašen je mrtvim. Ironično je što je za vrijeme snimanja filma bio zaručen s tadašnjom curom, Elizom Hutton te je vjenčanje bilo planirano 17.04. iste godine, znači nekoliko tjedana nakon završetka filma. Nitko nije mogao povjerovati u tu nesretnu priču koja je zvučala poput nekakve grčke tragedije. Na sprovodu 03.04.1993. bilo je prisutno preko 400 ljudi među kojima su bile i mnoge poznate face. Pokopan je pored svog oca, Brucea Leeja, na Lake View Cemetery u Seattle-u. Njegova majka, Linda, u govoru je izjavila: "Brandon would want this to be a happy occasion, we are here to celebrate his life".








Uvijek je govorio da ne želi biti pamćen kao sin Brucea Leeja: "I've done my work and I'm happy with it...I respect my father very much, but I'm a very different person than he was. I don't want to be remembered as 'the son of Bruce Lee'".
Bio je vrlo pametan, inteligentan i duhovit. Njegovi kolege kažu da s njim nikada nije bilo dosadno. Redatelj filma Alex Proyas je ovo izjavio nakon njegove smrti: "Brandon had put his heart into his character-he really cared about this film and wanted it to be something special. I think that shows. There will always be a lot of justifiable anger over Brandon's death, but there is one glimmer of optimism here-the film itself-Brandon's film. In years to come people will still be as dazzled by his brilliance as we were."
U svom posljednjem interview-u je izjavio sljedeće: "Because we do not know when we will die, we get to think of life as an inexhaustible well. And yet everything happens only a certain number of times, and a very small number really. How many more times will you remember a certain afternoon of your childhood, an afternoon that is so deeply a part of your being that you cannot conceive of your life without it? Perhaps four, or five times more? Perhaps not even that. How many more times will you watch the full moon rise? Perhaps twenty. And yet it all seems limitless."



Ovo je jedna od pjesama sa soundtracka:

Nine Inch Nails: Dead Souls



Navodno, Brandon je vjerovao da muškarce u njegovoj obitelji prati prokletstvo koje je potjeklo od njegovog djeda koji se zakačio s kineskim trgovcima. Neki kažu da je Brandon bio preopsjednut smrću te da se često vozio po L. A.-u u mrtvačkim kolima. Govorio je prijateljima da je siguran da neće doživjeti 30-tu. Nažalost, bio je u pravu...

Brandon

And he has left us.
yet, in his absence,
His presence is
And shall be
Stronger than ever.

For he is
everywhere now,
And he is
inside of us;

We, who witnessed
The brilliance
Of his flame
And were warmed
by its heat;

We, who heard
the chimes
of his churchbell laughter
Ring the plains
of starry dawns;

We, who stood
in the pure rain
of his divine
And noble spirit
Are now its
blessed, honoured keepers.

Whithin and through us
He shall live on
And our lives
Shall ever be enriched
By him
in ways
Wondrous and untold.

Fly high, dear friend.

-Robert Zuckerman
March 31, 1993


Objavljeno: nedjelja, 25.03.2007.

...the beginning...

Shit happens... smijeh Pričala sam jedan dan s Laylom koja me na neki način nagovorila da napravim blog... Još je u izradi, nisam stigla sve napravit jer sam se zabavljala s glavnom slikom... Nadam se da je slika zadovoljavajuća... Toliko od mene zasad, jer stara sere da nisam ništa radila ovaj vikend (bolno, ali istinito) tako da vas napuštam...

By: Marta

Post Scriptum (ipak smo nešto naučili kod paukovićke...naughty)
Ovo morate pogledat ako još niste... Ovo je ukrajinska pjesma s kojom će ove godine oni nastupiti na Eurosongu... Layla i ja crkavamo od smijeha svaki put kad ju poslušamo...


Eurovision 2007 Ukraine: Verka Serduchka - Danzing


Sljedeći mjesec >>